15. lipnja 2011.g. bio je poseban dan za sve osmaše. Iako je posljednji nastavni dan svake godine rezerviran za zločestoću  i smicalice, ove godine tome ni traga, ni glasa. Učenici osmih razreda odlučili su ovaj dan dostojastveno provesti sa svojim prijateljima i profesorima od kojih se opraštaju. U zraku se osjećala pozitivna energija, a najviše su nestrpljivi bili učenici koji su zaslužni za prekrasnu oproštajnu priredbu koja je bila njihov projekt, tj. autorski rad.

Naši osmaši, Kristina Prelec, Max Stanišić, Karlo Karakaš, Mihaela Prižmić, Valerija Neduhal i Rahela Ljuban, svi odredom odlikaši, imaju posebnu ljubav. Ljubav prema glazbi...

I dok vikendom neki od njih sviraju u garaži, danas su svoju glazbu podijelili sa svima nama. Red priče, red glazbe, nježni zvuci gitara i klavijatura, prekrasni vokali...

Vrijeme je odmicalo i sve više se bližio čas da se rastanemo. Isprva se činilo da će sve biti tužno, no Josipa Biljan i Kristina Prelec razveselile su nas šaljivim anegdotama i razmišljanjima o svakom profesoru.  A, za kraj, pravo iznenađenje! Svi osmaši počastili su publiku zajedničkom pjesmom i tako se veseli, ali sa suzama u očima oprostili od osnovne škole.

Bravo, klinci!

Budite ponosni i veseli, jer smo danas i mi profesori ponosni što smo vas učili, odgajali i družili se s vama sve ove godine!

Nadamo se da ćemo se još sresti, jer ovo nije rastanak, već prilika za novi susret!

Sretno svima!!!